Jasminka Banušić rođena je 18.02.1962. u Novoj Gradiški, a osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet završila je u Banjoj Luci. Od svoje rane mladosti pokazivala je izrazitu sklonost umjetnosti, slikanju i bojama. Tijekom studija dvije je godine pohađala tečaj o kiparstvu kod akademskog kipara Slobodana Dragaša. Međutim, slikarstvo joj je uvijek bilo i ostalo najveća ljubav.
Doselivši se u Svetu Nedelju, počinje njezin aktivan umjetnički život i izlazak iz ateljea u javnost.
Jasminka je dosad imala četiri samostalne izložbe: „Tragovi i dojmovi“ 2005.
„Druga stvarnost“ 2013. „Utisci“ 2014. „Peta dimentija“ 2015.
- „Tragovi i dojmovi“ 2005.
- „Druga stvarnost“ 2013.
- „Utisci“ 2014.
- „Peta dimenzija“ 2015.
Aktivno je sudjelovala u kolonijama, humanitarnim izložbama te mnogim skupnim izložbama. Na međunarodnom planu među značajnijim aktivnostima bila je suradnja s Kenom Marquisom koji je pokrenuo projekt „LandfillArt“. U ovom međunarodnom projektu Jasminkin rad „Ribe“ ušao je među 280 radova što se izlažu u muzejima diljem SAD-a.
Od 2012. aktivni je član Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji.
| Uzbuđenje otkrivanja |
|---|
| Jasminka Banušić vrlo je hrabro, bez predrasuda i kalkulacija zaronila u svoju slikarsku dramu i snažnim pokretima svoje osjećajnosti, začuđujuće vješto pliva u vlastitoj scenografiji zamišljenog prostora. Ovdje vidimo čistu boju u njezinom neposrednom govoru, jasan i vehementan potez kista, moderan izraz prvotne zamisli i maštovitost rasporeda. Budući da smo spomenuli moderni izraz, onda ćemo spomenuti jednog estetičara koji navodi kako je razlika između starih i modernih umjetnika u tome što su stari osjećali realnost svojih tema, a moderni umjetnici ih tretiraju kao da su stvarne. Varijacije gđe. Banušić nastaju traženjem boje koja će prvoj postavljenoj boji najviše odgovarati. Razigrana kombinatorika njezinih boja s osnovnim akcentom na temeljnu dominantu, čine arhitektoniku njezinih kompozicija koje imaju tendenciju k fascinaciji “novog realizma”. Kod toga se misli svođenje na osnovnu formu, čistoću crteža, jasnoću kompozicije i nadasve vedrinu kolorita sa snažnim kontrastima i vibrantnim ritmom. Ako bismo u ovim slikarskim sonatama tražili memoriju, našli bismo je u svijetu fovizma, slikarskog pravca čiji rodonačelnik francuski slikar H. Matisse. On je oslobodio boju viđenu u prirodi prema svojim estetskim kriterijima i osjećajima za harmoniju i količinu. Postavio je svoje vlastite slikarske zakone slobodnog odabira boje. Autorica ove izložbe, čini se, isto tako donosi svoje zakone u odabiru boje i tretiranja kompozicije, pa je na taj način stvorila svoj izraz i postavila svoj zakon u vlastitom svijetu žarkih boja. Bolje se snalazi na većim plohama, jer one ne sputavaju njezin sangviničan temperament i prvotnu zamisao. U likovnim umjetnostima, ako idemo u krajnost, postoji ljepota izraza i snaga izraza. Glasoviti kipar H. Moore to je definirao ovako: ”Između ljepote izraza i snage izraza postoji razlika u funkciji. Namjera prve je da se dopadne čulima (grčka umjetnost i renesansa), dok druga ima duhovnu vitalnost koja je za mene uzbudljivija i prodire dublje u čula… pošto djelo ima za cilj da reproducira prirodu i izgled stvari, to onda nije bijeg od života – već možda prodor u stvarnost… izraz značenja života, podstrek na veći napor u življenju.” Autorica se u svojim slikama više približila ovoj drugoj namjeri, to jest snazi izraza i u tome je njezina osobitost. I na kraju citat poznatog filozofa umjetnosti Elie Faure: ”Ma kako strašan bio život, postojanje stvaralačke aktivnosti i igre, koja je i sama sebi cilj dovoljna je da opravda življenje.” |
| Prof. Zlatko Potočki |
| Peta dimenzija |
|---|
| Slike Jasminke Banušić čine se kao da vode svoj samostalni život. Svaka od njih priča nam neku svoju priču i traži pozornost, traži da je gledamo i isčitamo na samo nama svojstven način pomoću nama bliskih simbola. Ovi recentni radovi puni su kolorita. Sinergijom plohe i linije slikarica opisuje svoj unutarnji svijet, svoja razmišljanja, dvojbe, nade i želje. Umjetnost je njezina potreba i njezina strast. Iako su slike apstraktne, bez jasne ikonografije, Jasminka nam šalje određene poruke koje se lako isčitavaju putem snažnog i izražajnog medija boje kojim ona tako suvereno upravlja, kako je i poznati teoretičar Paul Klee rekao: „Umjetnost stoji iznad stvari, iznad realnog, kao i iznat imaginarnog. Ona od predmeta stvara nesvjesnu igru. Kao što dijete u igri oponaša nas, mi u igri oponašamo sile koje su stvarale i koje stvaraju svijet.“ Svijet Jasminke Banušić obiluje bogatstvom likovnih elemenata, pršti nepresušnom energijom kozmičkih sila koje kao da vode njenu ruku, pomiču granice između svjetova, nevidljivo postaje vidljivo i obrnuto. Djela koja stvara nadasve su originalna i zanimljiva. Spontanošću djeteta ona prepušta svome radu uvijek nova i neponovljiva. |
| Dipl. Slikarica Sonja Šimatić |
